My razmišljanja

subota, 26.09.2009.

Programiranje

Pozdrav svima nakon dužeg perioda, nisam baš imao vremena pisati blog ili nisam htio...

A što je novo?

Pa, dobio sam električnu gitaru (mmm, električna gitara...) i odlučio napraviti igru u programu "Flash".

A zašto to ovdje pišem?

Pa, ideja je sljedeća:
Ako nađem dovoljno zainteresiranih, mogli bi napraviti jednu igru, kasnije postaviti na internet i/ili je prodavati (to je sada već san, ali ideja bar postoji). Napravio bih stranicu, sve što treba (osim cijele igre), a kako koji član stigne mogao bi napraviti jedan dio posla (npr. AI, teren, dizajn interfacea).

Za sada imam malo, ali ne premalo; lik čovjeka iz ptičje perspektive koji se kreće za mišem na pritisak određene tipke (forward, back, left i right), neprijatelja koji ga slijedi i osnovne "pločice" u obliku kamenja, trave i vode. Kada se "lik" nađe u neprijateljevom vidokrugu, on (neprijatelj) isuče mač te ga slijedi i napada.

"Lik" trenutno ima napad magijom (koji još nije dovoljno razvijen u programerskom smislu) i osnovan "look" i kretanje.

Igra je tematski jedna od najtežih, RPG, stoga bi mi samom vjerojatno trebala godina dana da riješim tek jedan nivo.

P.S. Priče su najzanimljivije? K vragu, a to je baš najteže ;)

ponedjeljak, 18.08.2008.

Smisao života...

Sjećam se jedne ne tako davne epizode serije "Svi vole Raymonda".
Raya je kćerka pitala zašto ljudi dolaze na svijet. On je, kao svaki dobar otac, pobjegao glavom bez obzira kašljući i "brinući" se za kćer da se ne zarazi. :)
Govoreći o tome ženi, pomislili su kako im je kćerka zapravo vrlo zrela za svoju dob. I razbijali su glavu time zašto nas je Bog poslao na ovaj svijet, čak uplićući cijelu obitelj u raspravu.
Napokon, kada odluče razgovarati sa kćerkom o tome, vide je kako se igra sa dvoje ostalih sinova, i ne sjećajući se svojeg prijašnjeg pitanja. Sve što joj je tada bilo važno jest jednostavna dječja igra.
Jedva nekoliko sati bilo je dovoljno da joj se prioriteti promijene, da zaboravi zašto joj je to pitanje bilo toliko važno.

Meni je nakon serije par dana trajala ta "promjena prioriteta". Isprva sam na seriju gledao tek kao na još jednu u nizu, samo 30-satna gluma odigrana da nas nasmije....
No je li tako doista i bilo? Je li to bila samo humoristična serija, bezazlene prirode? Jer, ako samo malo stanemo i zapitamo se što je pisac, odnosno u ovom slučaju scenarist, htio reći, možda ćemo doći do drukčijeg zaključka.

Zašto mi živimo?
Puno odgovora na samo jedno pitanje. I samo je jedan točan... Ili ipak ne?
Možda je pravi odgovor različit za svakoga od nas. Možda jedni žive za ljubav, a drugi za religiju. Neki za sport.
Ne, to ne može biti... Jer ako netko smisao života nalazi u sportu, onda mu ništa drugo i ne treba. Kada više ne bude mogao igrati, smisao života mu nestaje. A tako i on nestaje.
Ako, pak, netko živi za ljubav... eh, ako njegova draga (ili njen dragi) ne može nastaviti život, je li to razlog da i on (ili ona) prekine život? Ne vjerujem.
Dakle, što nam onda ostaje? Ako život nema smisla, jesmo li mi samo ovdje pijuni u velikoj Božjoj šahovnici. Da li smo ovdje samo zato da bi bili, i onda nestali...?
Mislim da ni to nije pravi odgovor. Život je definitivno bar na trenutke smislen. Znate li onaj osjećaj kada vam je lijepo... Bilo to u zagrljaju nekog poznanika, ili slušajući predivne taktove neke mirne balade, to je taj osjećaj.
Kako za koga, to može biti pjesma, prijateljstvo ili bilo što drugo.
Ja se lijepo osjećam igrajući nogomet. Ne znači da je to jedino u čemu uživam, niti da za to živim...
Samo znači da bez takvog osjećaja koji dolazi s vremena na vrijeme ne bih mogao.

Mislim da nitko od nas ne bi mogao bez takvog osjećaja, bez obzira na karakter, dob ili spol.
I mislim da je, na kraju krajeva, to smisao života... Taj osjećaj koji se u svima nama bar jedanput pojavio, ta toplina oko srca... Za nju živimo, i kada nam više ništa ne predstavlja radost, tada i život gubi smisao...
Moguće, zar ne?

nedjelja, 17.08.2008.

Zahvalimo Slavenu...

Povodom Petrićevog transfera iz Borussije Dortmund u HSV, razmislio sam koliko bi taj transfer bio vjerojatan da Slaven Bilić nije trener naše repke. Otkad je bivši Hajdukovac preuzeo klupu hrvatske, nižemo same uspjehe jedan za drugim i doživjeli smo veliki napredak u igri, što se i očituje u nedavnim rezultatima naše reprezentacije.
Nedvojbeno veliki stručnjak, Slaven je taktički nadmudrio neke od najboljih trenera svijeta. Na Maksimiru je pala velika engleska Stevea McLarena, a zahvaljujući nama Europsko je prvenstvo nakon mnogo godina proteklo bez Gordog Albiona.
No tu nije samo Bilićeva taktička stručnost došla na vidjelo.
Slaven je 'otkrio' Petrića, 'krvnika' engleza u onoj utakmici na Wembleyu. Privolio je Rakitića da zaigra za nas. Kako je bio upoznat sa mlađim selekcijama, splićanin je Dinamov trio 'kuražno' ubacio u prvu postavu, ne libivši se dati Modriću ključnu ulogu u veznom redu.
Kasnije su se tercetu pridružila još dvojica Dinamovih igrača, Nikola Pokrivač i Ognjen Vukojević.
'Van' su otišli Tokić, Ivan Leko, Bošnjak i Dado Pršo, koji se oprostio od nogometa.
Vidno pomlađenoj ekipi, uz petoricu "Dinamovaca" dodao je još Pranjića, Runju, Križanca, Kneževića i Vejića. Usprkos tome što su bili relativno nepoznati u svijetu nogometa, nije dvojio pri pozivu u repku. Čak je i izbacio velika imena za naše pojmove poput Babića, ozlijeđenog Tudora, Didulice i Butine.
I na kraju, Nikolu Kalinića pozvao je umjesto mnogo poznatijeg i iskusnijeg Boška Balabana.
Ukomponiravši mladost (Modrić, Dudu, Ćorluka, Kranjčar...) i iskustvo (braća Kovač, Šimić, Šimunić...) Slaven je hrvatskoj vratio onaj nekadašnji 'štih', vratio je pozitivnu atmosferu u i oko nogometaša.
Igrači se smiju na treninzima, vidi se kako im nije obaveza, već čast igrati za reprezentaciju.
Već je stotinu puta ponovio, i dokazao, kako kod njega ne igaju imena, već igrači. To je ono što je hrvatskoj trebalo, to je taj do sada neotkriveni 'recept' za pobjedu...
I nacija ga slavi, on više nije Slaven već 'Slavljen' Bilić. Možda nije karizmatičan kao Jose Mourinho ili poznat kao Sir Alex Ferguson, ali sigurno u njemu ima ono 'nešto' što razlikuje pravog nogometnog stručnjaka od običnog foliranta. Vidi se kako ga zanima što se događa sa igračima, kako igraju, i, naposljetku, gdje najbolje igraju. Do tada fantasisti Dinama Modriću našao je mjesto na defanzivnom veznom, Kranjčara je premjestio na lijevo krilo, Ćorluku na desnog beka,... I svi su se tamo snašli, svi do jednog sada tamo igraju u svojim klubovima.
Čovjek zna što radi, i to se vidi u svim segmentima.
Zato, zahvalimo Slavenu što imamo jaku i mladu hrvatsku reprezentaciju. Zahvalimo mu na tome što se možemo hvaliti kako nam igrači igraju predivan nogomet, kako ih velika svjetska imena hvale na sva zvona...
Na kraju krajeva, zahvalimo mu na ostanku uz reprezentaciju usprkos ogromnim ponudama koje je dobivao sa svih strana svijeta. Jedan je od rijetkih u nogometu koji ne idu samo ondje gdje zamiriše novac...
Hvala ti, Slavene...

petak, 15.08.2008.

Petak je dan za...

... slavlje!
Zapravo, danas su nam došli neki prijatelji pa smo napravili 'feštu'. Još uvijek su tu, ali sada se pripremaju na pecanje pa sam malo došao nešto napisati dok oni raspravljaju.
Naravno, napravili smo ćevape. Hehe, tri i nešto iznad kile ćevapa za nas deset.
Skoro pa smo pogodili, sada je još malo vani nešto ostalo. Nema veze, pojest će se to prije ili kasnije.
Jučer nisam gledao utakmicu Slaven - Aris ni Hajduk - Depor, ali čuo sam da su Bili odigrali solidnih 0:0, a da je Slaven poražen minimalno, 1:0. Ajde, kada Dinamo nije uspio 'izvuć' neki dobar rezultat, bar ove vijesti vesele.
Sada da još prođu dalje, i da Plavi iznenade u Maksimiru... Bilo bi predobro da bude istina, tako da bolje prestanem sanjati...

srijeda, 13.08.2008.

Dinamo - Shaktar

Nevjerojatan poraz Dinama, 2:0 na kraju prvog poluvremena...
Loše su krenuli u utakmicu, Hrgović nasrnuo bezveze na Srnu, Kelava loše postavio živi zid i onda... Šta da kažem??
Gol Darija, da je bar tako par puta na SP-u uspio zabiti... Nakon toga izlazi Bišćan, "prezeleni" Lovren ulazi i ne izlazi na Shaktarovog igrača kada je trebao. Drugi gol za Ukrajince, Dinamove nade potopljene.
Bilo je par "pokušaja" i sa strane Modrih, ali ništa konkretno... Tadić dvaput promašio, odnosno loše primio loptu, i ništa... Da je bar onaj Morales igrao, onoliko ga nahvale pa stave Mandžukića, Mikića i Tadića u igru umjesto njega.
Da je bar Tadić ostao na klupi...
Sada se moramo u Maksimiru nadati bar istom rezultatu za Dinamo, 2:0.
Prođu me trnci samo pri pomisli na to. Brrr...
Već vidim, polako krenemo u utakmicu, pa onda zabijemo gol. Zatim Shaktar zabije jednog u 60. minuti. Pa nas onda u 89. još pobijede 2:1. Uf, ne želim razmišljati o tome.
Koliko god se nadam da neće biti tako, ne znam šta da drugo mislim. Pogledajmo sve ostale utakmice Dinama u Maksimiru, kada su primali golove pred kraj utakmice.
Ah, joj... Još jedna razočaravajuća utakmica u Ligi Prvaka. Okrenimo se Cibaliji...

utorak, 12.08.2008.

Promjene na blogu i malo zabave...

Bok ljudi, kako ide?
Samo se javljam kako sam od danas stavio i brojač ukupnih posjeta na blogu, znači ne samo jedinstvenih IP adresa. Dakle, svaki posjet mojoj stranici biti će evidentiran. Nije baš nešto za se hvalit, al ajde...
I još sam stavio broj trenutnih posjetitelja mog bloga koji su na netu. Nadam se da će oba broja biti visoka.
A sada na ostatak posta... Za zagrijavanje jedno malo pitanjce...:

Vratite se kući nakon posla, svi iscrpljeni i otvorite slavinu u kadi kako bi se napunila vodom. Za to vrijeme, legnete na kauč tražeći malo odmora za sebe. U tako opuštajućoj atmosferi, zaspete uz zvuk romantične muzike sa televizora. Puni energije, budite se nakon 10-ak minuta, kada shvaćate neugodnu istinu... Voda u kadi je prešla rub i poplavila cijelu kupaonicu! Brzo razmišljajući, sjetite se kako u kuhinji imate malu kantu kojom možete isprazniti kupaonicu, u podrumu je ogromna plava plastična kutija kojom bi to sigurno brže išlo, a pri ruci imate poveću čašu.
No, dok stignete do podruma treba vam mnogo više nego do kuhinje, a tko zna što će se do tada dogoditi...
Što ćete prvo učiniti?

Odgovore šaljite danas, a ako bude dovoljan odaziv sutra stiže točan odgovor od mene. A sada jedan vic za popravljanje raspoloženja uzrokovanog onako lošim danom zbog kojeg je kupaonica poplavljena...:

Pedro was driving down the street in a sweat because he had an important meeting and couldn't find a parking spot. Looking up toward heaven, he said:
"Lord, take pity on me. If you find me a parking spot, I will go to Mass every Sunday for the rest of my life and give up tequila."
Miraculously, a parking spot appeared.
Pedro looked up again and said, "Never mind. I found one."

Ako netko želi prijevod, neka se javi.
Pozz

ponedjeljak, 11.08.2008.

Ljeto

Ljeto... Vruća je ljetna žega, nikako da padne kiša. A tako bi lijepo došla sada, kada sunce "prži" i zagrijava zrak na 30 celzijevih stupnjeva. Da bar možemo mijenjati one zimske kiše i hladnoću sa sadašnjim toplotnim udarima.
I kao da to nije dosta, ove godine nas još napadaju i one male napasti. Ma znate, one sitne, sitne kreature koje lete zrakom i zuje. I napadaju. I živciraju.
Poželim ih sve potamaniti jednim divovskim sprejem za kukce... Jednom velikom bocom predivnih kemikalija, samo što bi me onda tužili zbog globalnog zagrijavanja pa ne mogu.
A prokleti komarci ne daju mi ni da dišem... Pomaknem se dva centimetra, kad eto ti Njega sa onim svojim nevjerojatno iritantnim zvukom. Zzzzzz... Pa onda još jedan... Zzzzzz...
Zaustim da se usprotivim Njemu, tom tako malom, a opet tako zlom stvorenju. Ali ne, zato jer iza ugla odmah vreba cijela četa istih takvih, Njegove sorte... Krvopije koje samo čekaju na trenutak moje nepažnje da bi ispili malo crvene tekućine koja kola mojom malenkosti.
A znakovi njihovih posjeta uvijek su male točkice koje samo otežavaju život ljeti. Svrbe do boli. I onda ti razlikuj na ulici luđaka i čovjeka ubodenog tim majušnim kukcem, kada se svi češaju kao prvospomenuti.
No do nedavno utočište sam još uspijevao naći na rijetkim mjestima u kući, koji nisu bili opsjednuti Njima.
Ali sada, sada nema šanse da se malo opustim. Idem spavati sa oba oka otvorena, samo da se ne pojave. Na WC više ne mogu! Sjednem na carsku stolicu, kad tamo - Eto ti na! Pogodi tko izlazi iz nje, samo što me ne ubode za moju cijenjenu pozadinu... On, pun otpadnih tvari koje je skupio tkoznagdje od tkoznakoga, sada nastavlja let mojom kućom!
Osjetim dužnost, ma ne dužnost nego obavezu, da ga potamanim rolom "harte za guzicu" kada shvatim otežavajuću okolnost mojeg sjedećeg položaja... Nema veze, sredit ću ga ja sa ili bez gaća!
Potrčim do kamina gdje se skrio, kada u mom trenutku nepažnje pobjegne do garderobe. Haha, pomislim, tamo se nema gdje skriti. Velika pogreška, kako se uskoro ispostavilo...
Pun veselja odskačem prema njemu, no on se vraća! Vraća se, i to sa cijelom vojskom istih malih beštija. Situacija se sada mijenja, u trenutku lovac postaje lovina. Pobjegnem do jedinog mjesta gdje znam da je spas, samo još par koraka dijeli me od spasonosnog spreja protiv komaraca...
Kada začujem glas: "Ej, šta radiš u gaćama tu di ja peglam??"

Eto, to je to za sada. Možda ću uskoro još jednu pričicu napisati, kad me pukne inspiracija.
Naravno, kopirajt by anth0ny1k (to sam ja ).
Sada molim kommajte, ako ovo pročitate do kraja...

Iznenađenje...!

Zagreb i Hajduk odigrali su 3:0... Nevjerojatan rezultat, očekivana pobjeda Hajduka pretvorila se u njihov veliki poraz. Dečki iz Kranjčevićeve, izgleda, posebno su "nabrijani" na Maksimiru. Vugrinec iz penala u prvom, pa zatim Piškor i Parlov u drugom poluvremenu bili su "krvnici" Bilih.
Moram reći, prilično sam pogriješio u predviđanju današnjeg rezultata... Izgleda kako je Maksimir pakao za Hajduk. No nema veze za prognozu, bar je Vuga zabio gol.
Od ostalih utakmica, koliko mogu reći od onoga što sam vidio na HRT-u, sve su bile prilično dobre i gledljive. "Padali" su predivni golovi iz slobodnjaka (čak njih četiri, čini mi se), sa ruba šesnaesterca, od prećke,...
Uglavnom, nije loše kolo za našu domaću ligu, sa prosjekom od nešto preko 2 gola po utakmici.
Ali nije samo u HNL-u bilo zanimljivo, u engleskoj se također može zainteresirati za mnogo toga (ne može li uvijek?). Naime, najbolja liga na svijetu ipak će ostati zakinuta, bar još neko vrijeme, za prelazak Vedrana Ćorluke u Tottenham.
Trakavica oko našeg Čarlija se nastavlja. Iako se činilo kako je sve gotovo i kako će bivši Dinamovac pojačati Spurse, nakon razgovora sa managerom kluba Ćorluka se odlučio za ostanak, prenosi Sportnet . Nije naodmet prisjetiti se kako Vedran nije bio ni na klupi za pričuve u Cityjevoj 1:0 pobjedi nad Milanom, stoga se postavlja pitanje - zašto (kako) će Čarli ostati na sjeveru Londona.

nedjelja, 10.08.2008.

Nastavak...

Upravo čitam na sportnetu da su i naši vaterpolisti dobo počeli na Olimpijskim Igrama. Ajde super, valjda ćemo tako nastaviti. Vaterpolo baš ne pratim, pa nemam puno komentara o tome....
Ali zato imam o ozlijedi Ivana Balića, trenutno najboljeg rukometaša svijeta i Hrvatske (ako to ne znate, sramite se!). Stvarno šteta što nam se ozlijedio baš nakon pobjede nad Španjolcima, sigurno će biti teže sljedeće dvije-tri utakmice bez njega. Nadam se da ćemo svejedno pobjediti, i osvojiti medalju iz rukometa. Sigurno to zaslužujemo.
Sljedeća stvar koja me razočarala jest pobjeda Dinama protiv Croatije iz Sesveta. Nemam ništa protiv pobjede, već protiv (kako čujem) loše igre Dinama. Odigrali su bez Etta, Bišćana, Mike i Balabana. Ne vjerujem da bi bilo nešto bolje s njima, budući da su ih zamijenili dovoljno kvalitetni, ako ne i kvalitetniji, igrači (Mandža-Boškec, Maleš-Etto, Lovren-Bišćan, Morales-Mikić).
Po meni, ako ne odigraju deset puta bolje u Donjecku nemaju se čemu nadati...
No dok Dinamu ide loše, Tottenham sa našim Lukom Modrićem gazi sve pred sobom. Pomeo je Romu čak 4:0! Zbrojivši sve njihove rezultate, dolazi se do impresivne brojke od 6 pobjeda i 1 remija u 7 utakmica. Spursi djeluju moćno sa Bentom te Modrićem i Bentleyem koji ga 'hrane' loptama. Vjerujem da ću za njih navijati u sljedećoj sezoni Premiershipa.
Zadnji (vjerujem) komentar danas jest opet o HNL-u...
Sada igraju Hajduk i Zagreb u izravnom prijenosu na HRT-u. Predviđam pobjedu Bilih, jer Zagrebaši su bez Ibričića i Lovreka poprilično oslabljeni a Hajduk je mnogo jači no prošle sezone. No, vidjet ćemo koliko će motivirano Zagreb odigrati na Maksimiru. "Nabrijani" Zagrebaši i nemotivirani Hajduk mogu biti pravi recept za poraz Bilih... No meni je najvažnije da tekma bude dobra, i da moji izabranici sa Sportnet managera zabiju gol.
Znači, ajmo Ibričić, Kalinić, Strinić, Mujdža i Vugrinec!
Sada vas pozdravljam i idem gledat TV i igrat igrice na laptopu... Živjeli praznici!
P.S. Molim vas kommajte, vraćam ih duplo!

Zapravo, i danas slavimo...

Tako je, dobro ste pročitali...
Danas također imamo 'feštu'. Zapravo, samo kod nas dolaze neki prijatelji na roštilj. Kuma našeg broda (sportskog katamarana) još nije bila ovdje, kao što nije ni vidjela jedrilicu, pa bi bilo vrijeme da ga krstimo.
Sada, za petnaestak minuta, moramo ići po njih u grad i pokazati im četverometarskog 'ljepotana' pa će moj post biti nešto kraći nego inače, možda ću poslije još nešto dodati.
Trenutno na laptopu (koji je, kako ste vjerojatno pročitali, popravljen) slušam nekakvu kompilaciju koju sam si napravio sa hrvatskim i nekim stranim izvođačima (2pac, Daleka obala, Balašević, M&M, Bijelo dugme, Parni valjak). Naravno, nije samo to aktivno pa sam malo i igrao Football Manager... Mora se, da ostanem u 'formi'.
Doduše, malo me zezaju ozlijede u igrici, ali neću vas zamarati time jer vjerojatno većina ne igra FM.
Znači, kako sam danas pročitao, pregazili smo Australiju u košarci i 'sredili' Španjolsku u rukometu... Bravo naši! Samo da tako nastavimo, pa neće Božo onoliko hvalit Brazil kao na otvaranju OI.
Sada stvarno moram ići, pa ću završit. Pozdrav do navečer ili do sutra, ovisi kada stignem na PC.

<	rujan, 2009
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2008 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Anketa

---

O čemu želite da više pišem na blogu?

	Sport
	Računala
	Moj život
	Priče

        Rezultati